Većina ovdje predstavljenih projekata snažno se fokusira na zagađenje bukom ili zvuk općenito. Osim što su glavni medij za komunikaciju u morskoj biosferi, zvučni valovi kroz morsku vodu putuju mnogo brže i glasnije nego kroz zrak. Učinci antropogene buke na morski život i podvodni svijet stoga imaju još opasnije i dugotrajnije posljedice. U ovim umjetničkim radovima i istraživanjima, zvuk je više od medija za komunikaciju i izražavanje; afirmirajući nove načine suživota koji mogu preoblikovati hijerarhije unutar raznolikosti morskih stanovnika, predstavljeni radovi donose snažan naglasak na zvuk u ponovnom promišljanju materijalnosti mora, kao i njegove semantike. Od mikrorazine algi do makrorazine kartografije zagađenja bukom, podvodni je svijet uistinu zvučan.
Snažan imperativ razumijevanja i razotkrivanja takvog mora posebno je prisutan u imerzivnoj zvučnoj instalaciji Stijna Demeulenaerea, kao i u istraživanju Marka Markovića i Josipe Vujević u sklopu rezidencijalnog programa u našoj partnerskoj instituciji MedILS – Mediteranskom institutu za istraživanje života u Splitu. Marković i Vujević ne teže samo razumjeti komunikacijske frekvencije među jadranskim morskim životinjama, već žele stvoriti sustav koji bi ih mogao upozoriti na opasnost u njihovoj okolini. U takvim projektima umjetnici rade s konkretnim znanstvenim podacima o moru – njihovom uporabom, produkcijom, vizualizacijom – istovremeno nudeći nove, spekulativne, imaginativne scenarije. U svom apstraktnom radu o zagađenju okoliša razvijenom u suradnji s video umjetnicima u-maticom i telematiqueom, iranska glazbenica i umjetnica pantea predstavlja impresivan, intenzivan audiovizualni performans tijekom kojeg troje autora zamišljaju fiktivne oblike života koji bi mogli nastati u životnim uvjetima ekstremnog zagađenja.
Učiniti naše razumijevanje morskog okoliša iskustvenim postaje ključno – kao što je to slučaj s instalacijama Marca Barottija i Francisce Rocha Gonçalves obilježenih osjetilnom i percepcijskom divergencijom, pri čemu oboje naglašavaju ljudsko onečišćenje morskog okoliša. Vodeći se eksperimentalnim pristupom, instalacija Robertine Šebjanič bavi se uvjetima u okolišu morskih ježinaca, dok njezin performans uživo s Tanjom Minarik potiče na promišljanje novih ekoloških stvarnosti u doba antropocena. Instalacija i sudjelovanje u istraživačkom rezidencijalnom programu Fare Peluso (koji se također održava u našoj partnerskoj instituciji MedILS-u) usmjereni su na produkciju hibridnog znanja iz područja umjetnosti i znanosti te istraživanje umjetničkih koncepata. Njezino multidisciplinarno istraživanje mikroalgi dijatomeja ocrtava zajedničku temu programa jer naglašava važnost njihova nevidljivog postojanja za održavanje bioraznolikosti i život mnogih vrsta - uključujući i nas kao ljudskih bića.
Program Kako nas čuje more osmislio je i producirao KONTEJNER u sklopu međunarodnog projekta A Sea Change. Projekt A Sea Change okuplja partnere iz četiriju mediteranskih zemalja (Cipar, Španjolska, Grčka i Hrvatska). U razdoblju od 2022. do 2024. partneri će se fokusirati na interdisciplinarne i intermedijalne umjetnosti, kao i na umjetnička i kustoska istraživanja koja se bave širokim rasponom tema povezanih s morem, kao što su morski ekosustavi, dobrobit obalnog stanovništva, plava ekonomija i bioakustika. Projekt se odvija kroz različite sektore, uključujući znanosti o okolišu, zdravstvo, turizam i dizajn kroz niz intervencija u kulturnim i prirodnim ekologijama povezanima sa Sredozemnim morem. Program Kako nas čuje more organizira KONTEJNER te ga kurira zajedno s projektnim partnerima MOMus – Experimental Center for the Arts (GR), NeMe (CY) i Quo Artis Foundation (ES), a realizira ga uz podršku lokalnih partnera MedILS – Mediteranskog instituta za istraživanje života i Multimedijalnog kulturnog centra u Splitu.
