Zamislite prostor u kojemu sustavi za ispiranje nužnika ulaze u zvučnu turbulenciju i otvaraju hibridni ventil, omogućujući da se prijenosni zvučni objekti odliju u shizofreničnu školjku, koja sadrži zvučni mehanizam koji zatvara aparat i otvara visokofrekventni sustav cijevi na sasvim kratko vremensko razdoblje. U projektu Siphon:Sys:Apparatus 1.1 Marko Batista nastavlja istraživati fenomenologiju zvučnih struktura koristeći sifon kao nosač, a umreženu apstrakciju kao instrument za zvučnu percepciju ili sredstvo za razumijevanje. Izložbena instalacija uključuje i paralelne, nelinearne zvučne kompozicije, koje se zasnivaju na nekoliko elektronskih elemenata zatočenih u kružnim tokovima aparata sifonskog sustava, što dovodi do nekonvencionalnih zvučnih rezultata. Tehnološki pokretana, mješovita medijska instalacija usredotočena je na audio eksperimente koji putem subverzije simultanih prijenosa zvučnih podataka i heterogenih cijevnih okoliša ulaze u područje umjetničke intervencije.

Pogledate li mnoge suvremene nužnike sa strane, moći ćete ustvari vidjeti obrise cjevovoda. Sifon je primjer prirodnog i izrazito jednostavnog stroja kojime se svakodnevno služimo. Prostor za kontrolu buke nužnika u prostoru izbacuje mikroperforirane vrećice, koje se pohranjuju u aluminijskom spremniku, i određuje visinu gornjeg spremnika, koji diktira razinu statičke frekvencije u školjki. Kada se otvori ventil za ispiranje sa zvučnom distorzijom, zvučni objekt prelije se iz spremnika u školjku, razina frekvencije se podigne, a zvučni objekt počinje se odlijevati u niži sustav cijevi. Kada se modul potpuno zagadi, sifonski sustav postaje pravi zvučni stroj i završava zvukom usisavanja pri pražnjenju spremnika