U radu Umjetna inteligencija Ivan Fijolić je robotizirao i animirao prostetičku nogu koja filmski oživi pred očima posjetitelja izložbe. Trzanje i ples nisu konstantni nego se noga pali na daljinsko upravljanje kojim se ubrzava i usporava njeno gibanje naprijed-nazad. “U tehnološkoj smo revoluciji”, kaže umjetnik “postali sami sebi strancima... Imamo pomoć robota i sličnih praktičnih izuma u gotovo svim područjima našeg djelovanja, a ritam življenja je postao sve brži jer oni olakšavaju i ubrzavaju poslove. Život je postao krajnje robotiziran i automatiziran. Ne tvrdim da tehnologija nije olakšala život, daleko od toga, ali vrlo rijetko da se u globalnom smislu poštuje išta drugo od onoga što se može izmjeriti ili znanstveno dokazati. Dakle, život kao takav (onaj koji je nemjerljiv) u kolektivnoj svijesti društva sveden je tek na puke brojke...

Ovaj rad govori o svakom od nas i kako da pokušamo osvijestiti automatizirane postupke kojima su nas učili i koje smo usvojili kao vlastite (samim time potpuno logične i opravdane). Postavio sam sebi pitanje, da li je to baš tako i što bi JA sam sa sobom trebao učiniti da bi poboljšao kvalitetu vlastitog života, a ne tražio krivca u ‘ludom’ svijetu?”