Urania (naziv interaktivne instalacije se odnosi na mitološkog boga Urana, za kojeg se vjerovalo da upravlja nebom i svim promjenama na njemu) je uređaj za uzrokovanje atmosferskih promjena. On omogućuje upravljanje količinom naoblake na nebu.

Puhanjem u dugačke cijevi mogu se stvarati oblaci ili ih se može raspuhavati po nebu.

Tehnički se temelji na panoramskoj zidnoj video projekciji i senzorima koji su kontrolirani kompjuterskim programom. Interaktivna vizualna scena u kojoj korisnik napuhavanjem ili raspuhavanjem oblaka sudjeluje u kreiranju virtualnog neba dobivena je kompjuterskom animacijom i programiranjem odnosa. U toj instalaciji zbog ‘nematerijalnosti’ materije/oblaka-vjetra/digitalni medij služi kao idealan surogat plinovitom, zračnom stanju oblaka i daha.

Nekad su se filozofi bavili idejom kao jedinom i idealnom realnosti, a svim ostalim životnim pojavama i slikama kao imitacijom te realnosti. Danas je čovjekova zbilja ispunjena velikim obiljem slika i imitacija stvarnosti. Taj postmodernistički kaos oblika i prividna shizofrenost doba zahtijevaju prilagođavanje kolektivne svijesti novoj eri – eri stvarnosti informacije. Baudrillard npr. smatra da su simulakrum i zbilja psihička istost, da su ideja i realnost ustvari isto. Istražuju se i “unutrašnje stvarnosti”, sposobnosti ljudske psihe, tako npr. Reich smatra da postoji određena, psihička, energija pomoću koje možemo upravljati materijom. S druge strane, ovo je i doba upotrebe ‘nemjerljivih’ i ‘nevidljivih& rsquo; energija (bežične, digitalne, nano i sl. tehnologije…). Svi ti procesi trebaju se uskladiti u novom odnosu čovjeka, prirode i tehnologije koji je i dalje podložan kontradikciji postojanja.

Doba novih tehnologija. Doba multipliciranja slika… i gena… deus ex machina?

Po istom paradoksu ovaj uređaj kreira umjetnu realnosti koja je u svom postojanju ipak realnost sama.