“Molim vas, nemojte ispravljati moje bore, toliko dugo mi je trebalo da ih zaradim”, riječi su Anne Magnani, talijanske glumice. Vrijeme je pogodno da postanemo ono što nismo, da promijenimo svoje lice i postanemo ono što želimo biti. To me ponukalo da razgovaram s nekolicinom žena o pojmu ženstvenosti, seksualnosti, prihvaćanju vlastitog tijela, prihvaćanju promjena na vlastitom tijelu uslijed trudnoće, bolesti, starosti itd. Različite generacije, različita mišljenja, različita prihvaćanja, identični strah od prolaznosti koja se upisuje u tijelo. „Prestrašno za vidjeti, al' ako se par puta pogledaš u ogledalo počneš se prihvaćati, moraš ...“ Nije bilo lažnog suosjećanja, niti lažne empatije. Jer svaki čin ima posljedicu i svaka rečenica ima neko značenje. Moja uloga je bila biti pozorni slušač i promatrač. Smatram da naše misli trebaju izaći van, trebaju se čuti. U ovom radu su fragmenti naših razgovora.