Ljudi su puno interesantniji kada su mrtvi. Barem većina koje sam upoznao i koje ću tek upoznati. O nekim ljudima, s kojima sam dijelio vrijeme u svom životu, počeo sam razmišljati tek nakon što su pokopani. U početku sam pomišljao da možda nisam dao šansu kvalitetnijem odnosu, ali to se pokazalo neistinito. Revidirao sam i, ljudi su jednostavno bili dosadni. Puno su interesantniji kada šute, pogotovo umjetnici. Svijet mrtvih petnaest je puta veći nego svijet živih. Bez obzira što mislim da nema ničega nakon smrti, nekada me ujutro nakon što se probudim veseli pomisao da je svijet mrtvih možda zabavno mjesto. Izloženi radovi su moje ilustracije događaja iz života ljudi koji me još okružuju. Radi se o nekoliko pojedinaca koji su zanimljivi i sad, dok su još živi. Njihovo poimanje života i njegovog kraja te određene događaje koji su doveli do takvog razmišljanja odlučio sam zabilježiti u formi crteža. Serije radova prikazuju motive poput ubojstava, izbora šminke, odnosa prema hrani, seksu, odijevanju, starenju tijela i njegovoj pripremi za sprovod. Pojedini događaji nisu se još dogodili, tako da su u tom slučaju crteži zapravo recepti nastali kao rezultat razgovora. Studije stila prikazuje seriju izbora ili neizbora iz života pojedinca, događaje po kojima on/ona svjesno ili nesvjesno gradi svoj stil ponašanja i odluka od kojih promatraču neke mogu djelovati ekstravagantne (bez obzira što ne vjerujem da ekstravagantno postoji).