Film U braku s Eiffelovim tornjem (2008) priča je o nekolicini žena u svijetu koje smatraju romantičnu ljubav prema objektima samo još jednim načinom bivanja normalnim. Nazivaju se objektoseksualkama, i taj se termin, u nedostatku boljeg, polako probija i u stručnu literaturu. One vjeruju da objekti imaju vlastiti život i neki oblik nezavisne svijesti te su stoga sposobni komunicirati i voljeti. I da, ti objekti su i predmet njihove fizičke strasti. Objektna ljubav razlikuje se od fetišizma u kojem je predmet jasno povezan sa međuljudskim odnosom ili se on barem da naslutiti. Objektoseksualka o svom objektu sanja samo kada sanja o ljubavi. Ona želi sjediniti svoje tijelo s odabranim objektom; ona čezne samo za oblicima tih struktura, nikada za ljudskim tijelom. Pionirka objektne seksualnosti je Eija Ritta Berliner Mauer, Šveđanka koja je svoju ljubav prema Berlinskom zidu svijetu obznanila prije više od 30 godina i za njega (da, njega, ne to) se udala 1973. godine. Glavni lik ovoga filma, Naisho/Erica (36) iz San Francisca, udala se za Eiffelov toranj. „Veliki je problem biti zaljubljen u javni objekt“, kaže, „jer pitanje intinmnosti, odnosno njenog manjka, je vječno prisutno."