Nedavno sam upoznala duševno bolesnu osobu. Stupanj kao i porijeklo njezine bolesti nisu mi poznati. Osoba je bila staložena, suvereno pričala o svom radu i pitala me za savjet o realizaciji projekta koji je osmišljavala, pažljivo me slušala i bilježila sve što joj govorim. Logično i oštro, komentirala je moje odgovore, moj stav. Osjećala sam se nesigurno. Ako kažem nešto netočno mislit će da ju varam; bojala sam se da će moja nesigurnost izazvati neželjene reakcije. Taj kratak i dojmljiv susret motivirao me na realizaciju projekta S njima i bez njih u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče u Zagrebu.

S njima i bez njih je rad o mojem doživljaju ludila. Bilježenjem vlastitih osjećaja i reakcija tijekom tri tjedna posjeta i razgovora s pacijentima na muškom odjelu Integralne psihijatrije Psihijatrijske bolnice Vrapče u Zagrebu pokušala sam razjasniti i odgovoriti na neka osobna pitanja. Kako doživljavam duševno bolesnu osobu? Što me uznemiruje kada razmišljam o ludilu? S njima i bez njih je autoportret, video zapis o mojim dilemama, sumnji, optimizmu.