Siniša Labrović (HR) Intervju

performans, 2016.

Ljepota je „must have“ suvremenog življenja, nešto bez čega se ne ide niti pišati u mraku svoga samačkog stana. Jer nikad ne znate tko vas može vidjeti – Bog, anđeo čuvar, dobra vila ili smrt. U krajnjem slučaju, ako imate savjesti, vi ste ti koji trebate biti svjesni sebe i eventualnih manjkavosti, biti samokritični kao nekad stari loši komunisti. (Doduše, oni su brinuli o nečem tako nebitnom i prolaznom kao što je ideologija pa su i završili prema zaslugama.) Suvremena opsjednutost ljepotom nije uopće suvremena, nego je posljedica cjelokupne evolucije, ukorijenjena je u ono što ljudi kao vrsta jesu i signal je sklada, plodnosti, zdravlja, možda čak i sudbine. Da nije tako, cijela industrija ljepote mogla bi se slikati, a naša ekonomija bazirana na uslugama, a ne više na proizvodnji, nestala bi brže od mirisa prdeža. Ljepota je prevažna stvar da bi bila prepuštena slučajnosti i anarhičnosti individualnih amaterskih nagnuća, najčešće nepromjenjivih, i nikakva se platonska ideja ne bi izdigla iz mulja tzv. života.

Tu dolazi Moda. Moda kao strukturirana ljepota, kao zakon, kao propis, privremena vječnost svake stvari. Kad kažem stvar, mislim na sve što vidimo oko sebe, prirodu i društvo, od odjeće, prehrane, stanovanja, biljaka i životinja, do krajeva, zemalja, ideja, umjetnosti, osjećaja i međuljudskih odnosa. To da je Moda ušla u svaku poru možemo zahvaliti i kapilarnoj prokrvljenosti suvremenosti medijima. Prvi zakon svake drevne mudrosti je ukorijenjenost u Sada, a moda kao naša drevna mudrost slijedi to znanje. Zato Sada vlada našim životom, a kako Sada ima nezgodnu osobinu prolaznosti, rezultat je naše stalno zaostajanje za Modom, ispadanje iz trenda i posljedični osjećaj krivnje. Intervju je performans koji slavi ljepotu, estetizaciju i opresivnu normativizaciju u suvremenom društvu. Dobar ukus je dobro, a loš je zlo. Moda je, naravno, sve.

suradnik: Nenad Stipanić
produkcija: KONTEJNER (UradiSam_ARTLAB)

Siniša Labrović (HR)

Siniša Labrović rođen je 1965. u Sinju. Godine 1997. diplomirao je hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Vizualnim umjetnostima počeo se baviti 2000. godine. Prvu samostalnu izložbu imao je u Galeriji Otok u Dubrovniku. Izlagao je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama, izvodio akcije i performanse, kao i urbane intervencije u Hrvatskoj, u Dubrovniku, Zagrebu, Zadru, Puli, Rijeci, Splitu, Šibeniku, Osijeku, Poreču i inozemstvu, u Novom Sadu, Beogradu, Ljubljani, Grazu, Carlisleu, Reykjaviku, Regensburgu, Dundeeju, Istanbulu, Parizu, Kopenhagenu, Bruxellesu, Veneciji, Budimpešti, Berlinu, Dresdenu, Beču, Bratislavi, Pragu, New Yorku, San Sebastianu, Lodzu. U 2005. privukao je pažnju svjetskih medija (kao što su Reuters, BBC, Ansa, New York Post, Guardian, Times, NBC, ABC) svojim radom Stado.org ( Flock.org), u kojemu su ovce bile natjecateljice u reality showu. U 2007. godini za video Obiteljski dnevnik osvojio je treću otkupnu nagradu na prvo T-HT/MSU natječaju u Zagrebu. Ovo djelo je u stalnom postavu MSU-a.

Slobodna Dalmacija je performans Gloria izveden na splitskoj rivi proglasila jednim od pet najboljih kulturnih događaja u Dalmaciji tijekom 2007. godine. U 2010. godini na 16. Međunarodnom festivalu kazališta - PUF u Puli osvojio je nagradu Vjetar za izvedbu performansa Gloria. Radovi mu se nalaze u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Galerije umjetnina u Splitu, Umjetničke galerije u Dubrovniku, kao i u privatnim kolekcijama. Izlagao na 11. Istanbulskom bijenalu 2009. god. Predstavljao Hrvatsku na 13. Venecijanskom bijenalu arhitekture 2012. god. zajedno s Pulskom grupom, Hrvoslavom Brkušić, Igorom Bezinovićem i Borisom Cvjetanovićem.

sinisa.labrovic@gmail.com