Sjeverno je more najprometnije more na svijetu. Osim toga je i najglasnije. Buka prekriva cijelo more. Od bezbrojnih brodova, naftnih platformi, ribolova, turbinskih pilota, ribogojilišta, rudarstva... Ne postoji niti jedan centimetar gdje ne možete čuti ljudsku aktivnost. To je problematično za morski život, gdje je zvuk od temeljne važnosti. Organizmi se njime koriste za komunikaciju, navigaciju, traženje hrane i parenje. Mora su uistinu zvučni svjetovi.

Zijlijn / Linea Lateralis istražuje podvodni zvučni pejzaž Sjevernog mora. Istražuje odnos između zvukova morskog života ili biofonije, i zvuka koji proizlazi iz ljudske aktivnosti, antropofonije. Pod vodstvom znanstvenika, Stijn Demeulenaere napravio je podvodne snimke zvuka na južnim i sjevernim granicama Sjevernog mora: u vodama Belgije i Norveške. Obilan zvuk koji stvara čovjek otežavao je snimanje biofonije, dokazujući razmjere problema.

Zijlijn / Linea Lateralis suprotstavlja dva zvučna svijeta, omogućujući publici da iskusi turbulentan odnos između njih. Šest zvučnika postavljeno je na jednoj liniji, primjenjujući prilagođeno lateralno oprostorenje zvuka. Koristeći se kontrapunktom, kompozicija pruža gledateljima izbor da se približe ili je dožive na daljinu, stvarajući novu ravnotežu između ljudskog i morskog života sa svakom novom pozicijom slušanja.

Red zvučnika sučeljava se s drugim: devet uzoraka morske vode, po jedan sa svake lokacije snimanja, koji formiraju red ispred zvučnika. Uzorci su u središtu zvučnog polja, obavijajući publiku oceanom buke. Instalacija završava trima kartama. Jedna, iz 1777. godine, prikazuje Sjeverno more prije nego što su postojala motorizirana putovanja. Druge su dvije karte buke koje pokazuju trenutačne razine buke u Sjevernom moru. Za izložbu Kako nas čuje more, Stijn prilaže i kartu buke Jadranskog mora jer je zagađenje bukom globalni fenomen.

Naziv instalacije odnosi se na bočnu prugu riba, organ koji detektira promjene tlaka u vodi, povezan s njihovim sluhom. On se razvio iz istog proto-organa kao i naše uši.