Sanela Jahić (SI) Plamena slika

Performans i instalacija, 2012.

Plamena slika je kibernetička konstrukcija. Sastoji se od šesnaest pumpi koje stvaraju pritisak i guraju petroleja jarko zelene boje kroz mlaznice kada se otpuste ventili. Petrolej se zatim potakne na izgaranje, stvarajući snažan i sjajan plamen. Izgaranje se kontrolira laganim pokretima senzorske rukavice koju nosi umjetnik/sudionik/gledatelj. Doslovce se igramo vatrom. Ideja se zasniva na paradoksu taktilnog baratanja ovim primarnim elementom, koristeći ga kao boju na platnu u stilu akcijskog slikarstva. Sudionik ili sudionica kontrolira sliku, ali ona mu/joj neprestano izmiče. Vatra je ultimativni nedodirljivi i nepostojani medij baziran na svjetlosti, i stoga se u njezinoj svjetlosti može oponašati svaka digitalna ili elektronska slika (zasloni, projektori, televizija). Ustvari, mlaznice dimenzija 4x4 funkcioniraju kao slika od 16 piksela. Sitne kretnje rukavice uzrokuju silovite i nepredvidive promjene, koje hipnotiziraju sudionika i tjeraju ga da se ukipi, uzrokujući apsolutno ushićenje. Umjetnica nastoji iznova uhvatiti pogled, uhvatiti vrijeme u trenutku. Štoviše, čitava konstrukcija sastoji se od prozirnih, “bestjelesnih” spremnika koji su načinjeni od stakla po mjeri. Sanela Jahić radikalizira slikarstvo u daleko većoj mjeri od pukog prijenosa vremenski uvjetovane umjetnosti u analogni medij. Ona u potpunosti eliminira nositelja slike. Jedini nositelj je matematički algoritam, koji prenosi pokrete senzora u otvor ventila kako bi se potaknulo izgaranje. Umjetnica tumači svoj rad kao rezultat zanimanja za mogućnosti formalističkih pitanja modernizma u suvremenoj umjetnosti, kao što su pitanje vibracije boje i pitanje okvira slike, samo što ona ima daleko mističniji pristup koristeći vatru, koja je vizualno opojna i halucinogena. Tu više nema okvira, nema rubova, samo bezbrojni prijevoji beskonačnog postajanja slike.

Isječak iz teksta Ide Hiršenfelder “Sanela Jahić: Cerebral Values of Mechanic Beauty”, objavljenog u knjizi Passengers from the Absolute to the Relative (Publication Studio), 2011.

tehnička podrška: Andrej Primožič
zahvale: Manuel Odendahl, Zvonko Drobnič, Marjan Matanovič & Franci Černelč
producent: Galerija Kapelica / Zavod K6/4

Sanela Jahić (SI)

Sanela Jahić (1980.) studirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti i dizajna Sveučilišta u Ljubljani. Tijekom studija počela je s propitivanjem koncepta “tradicionalnog slikarstva”, a svoje zaključke sažela je u diplomskom radu pod naslovom “Društveni subjekt u kinetičkom objektu”. Godine 2010. stekla je titulu MFA na međunarodnom studiju Public Art and New Artistic Strategies na Bauhaus-Universität u Weimaru, s magistarskim radom na temu Fire Painting. U svome radu umjetnica postavlja pitanja kao što su: Što se događa ako slika više nije neovisna, samodostatna pozicija, definirana statičnošću, nepromjenjivošću svjetlošću in situ? Kako otvoriti nove mogućnosti za slikarstvo i sliku kao poruku i površinu? Jahić stoga stvara kinetičke objekte/mašine koji proizvode fantazmagorijske slike i manipuliraju njima. Te slike govore o društvenom subjektu koji živi u tehnološkoj i takozvanoj post-ideološkoj eri. U realizaciji i dovršavanju svojih radova umjetnica često surađuje sa stručnjacima i tvrtkama za elektroniku, softver, automatizaciju i mehanički inženjering. Sanela Jahić predstavila je svoj rad na sljedećim izložbama: Art of Engineering u berlinskom Tehničkom muzeju, 2010.; Qui Vive?, 2. bijenale mladih umjetnika u Moskvi − Glob(E)Scape u ARTPLAY centru, 2010.; Galerija Kapelica, 2010./2011.; Appendix Project Space, Portland, 2011.; Pixxelpoint /New Media Art Festival u Gradskoj galeriji Nova Gorica, 2011.; Drawing in the Age of Electronic Expressions, LEAP / Transmediale, Berlin, 2012.; i Robot Museum, u Galeriji A+A, Venecija, 2012.

www.sanelajahic.blogspot.com
sanela.jahich@gmail.com