Zvučni dnevnik je zvučno putovanje u kojem slušatelj prati pripovjedača koji izvodi aktivnosti u različitim situacijama. Pripovjedač ponovno uprizoruje fragmente iz svakodnevnog života, kao što su kuhanje kave, razmišljanje o vremenu ili odlazak u šetnju, dočaravajući ih zvučnim efektima, zvučnim pejzažima, glazbenim temama i unutarnjim monolozima.

Loose je oduvijek bio očaran stvaranjem glazbe i snimanjem zvuka na terenu. S vremenom to je izraslo u arhiv sačinjen od uspomena, razmišljanja i mjesta.

Istu metodologiju koristi i kako bi stvorio alternativne prostore; paralelne priče koje će se odigrati u određenoj prostoriji. Taj proces često nastaje vrlo spontano i improvizacisjki, dok šeće gradom snimajući „set“ nekoliko dana prije izvedbe uživo, pritom nikad ne znajući kakav će točno biti konačni rezultat.

Zvučni dnevnik temelji se transkripciji osjećaja i misli putem zvučnih krajolika i govorenih riječi.

"Danas se osjećam umorno. Mislim da ću otići u šetnju. Možda bih prvo trebao pospremiti. Ma ne, to ću kasnije."

Cilj projekta bio je prikazati atmosferično putovanje kroz svakodnevne situacije, pri čemu je u ovom slučaju autor i glazbenik, naglašavajući da „kad više od deset godina svaki dan radite s glazbom, podsvjesno vam se prikradaju čudne male glazbene teme i ritmovi“.