Stroj koji nema smisla, koji djelomično sintetizira besmislicu i preokretanje paradigmi, predstavlja ideju određivanja pojma informacije, njezinog utjecaja na kreiranje svijesti, pa se tako u konceptualnom smislu razlaže preko pojmova stvarnosti i istine sve do iluzije i apsurda. Rad je vizualno oblikovan poput nekadašnjih kontrolnih stolova sa željeznim pločama za mjerenje podataka i upravljanje različitim sustavima. Crtež, koji je na uporabnim strojevima spomenute namjene izuzetno precizan i apsolutno relevantan u svrhu ispravnog funkcioniranja, na ovom radu postaje iskrižan, nelogičan i u potpunosti neuporabljiv u potencijalnoj namjeri točnog korištenja sadržaja. Nepravilni, izobličeni rasteri linija i polja koja se spajaju s tipkama, sigurnosnim lampicama, natpisnim pločama s kratkim tekstualnim porukama za korištenje stroja i naljepnicama s upozorenjima, upotpunjeni su s nekoliko ekrana na kojima se prikazuju banalno kolažirani videi, čiji su sadržaji djelomično preuzeti s interneta te upotpunjeni privatnim autorskim segmentima virtualnog arhiva.

Stroj je praćen serijom crteža na papiru koju čine vizuali stvarnih mjerenja podataka oblikovanih u dijagrame preuzete s različitih mrežnih stranica, a čija je svrha prezentiranje točnosti. Naknadnim intervencijama na crteže su uneseni dodatni „podaci” čime takvi izokrenuti sadržaji korespondiraju sa strojem te zajedno čine imaginarij isječka pogona u kojem se prijenosi podataka, informacija i komunikacija možebitno pokušavaju rasplesti i objasniti.

Objekt uobličava svakodnevne susrete sa sadržajima na koje više ili manje obraćamo pažnju, a koji suptilnom manipulacijom mreže velikim dijelom strukturiraju naša djelovanja i akcije.