Borut Savski (SI) Okrugli stol

Elektroakustički sustav, 2003

Okrugli stol je složen elektroakustični sustav, prostor svih mogućih diskursa. Napravljen je kao doslovno shvaćen radijski žanr, kao kolektivan i intuitivan instrument koji može postati i glazbalo. Sviranje/izvedba odvija se u idealnom slučaju kao komunikacija između tri čovjeka, u vrlo apstraktnom prostoru koji formira okrugli stol - dosta 'neposlušan' instrument. Tri ploče miču se lijevo/desno, čas brže, čas sporije, izmiču kontroli. Tri čovjeka osnovnom sustavu pristupaju približavajući se sa (šest) ruku senzorima, koji su u stvari antene dvanaest elektronskih instrumenta teremina.

Sviranje na takvom instrumentu vrlo je slično spiritističkoj seansi - osnova umjetnosti je ritual, doziva se duha umjetnosti. Kako se sve to ne bi čulo kao buka, sva trojica trebaju uskladiti međusobno djelovanje na objekt. Komunikacija se odvija u zvučnom polju (zvuk je komunikacijski kanal). Bilo kakvo razumijevanje (zajedničko značenje) prenosi se unutar tog kanala. Naravno samo za sudionika. Promatrač sa strane obično začepi uši - bez osobne intervencije komunikacijski kanal se ne otvara.

Naprave, kao što je ova, predstavljaju metaforične objekte za udaljeno promatranje psiholoških i socijalnih odnosa. Temelj takvih objekata je povratna sprega i jakost koji čine generativni sustav. Čovjek je napravio strojeve po svojoj slici i prilici ‡ oni su metafora čovjeka. Ta misaona sprega uključuje naravno i boga. A kod Okruglog stola zadovoljili smo se s duhovima.

Borut Savski (SI)

Borut Savski, rođen 1960 u Ljubljani /SLO, "inžinjerska je duša koja luta onkraj bilo kakve regulirane uporabe tehnoloških, društvenih, medijskih ili estetskih principa." Studij elektronike i rad na radijskoj produkciji (1983/84.) omogućio mu je eksperimentiranje sa zvukom i blisko povezanim medijima. Godine 1991. započeo je suradnju s umjetnikom Markom Košnikom na projektima Instituta Egon March. Kao suosnivač i suradnik neformalne grupe nazvane Ministarstvo eksperimenta, surađivao je na mnogim multimedijskim projektima u razdoblju između 1997. i 2000. Kao organizator i voditelj sudjelovao je na radijskim radionicama, koncenrtima, te novomedijskim komunikacijskim i umjetničkim projektima. U suradnji s lokalnim (Marko Košnik, Mojca Marija Pungerčar, Luka Prinčić, Franci Cegnar) i stranim (John Grzinich, Ludwig Zeininger, …) umjetnicima radio je zvučne instalacije i performase (Biotope, Kapelica Gallery, Ljubljana/SLO, 1999., Sonic Point of View, Kapelica Gallery, Ljubljana/SLO, 2002., Aesthetic Machines, Kapelica Gallery, Ljubljana/SLO, 2003., Area Kolaborativa, ŠKUC Gallery, Ljubljana/SLO, 2004.), Electrical Jesus, Warsav/PL, 2004).