Suvremene diskusije o identitetu i reprezentaciji ne mogu se voditi bez prihvaćanja invaliditeta, bez ekstravagantnih tijela. Snažni kritički osvrti priloga koji slijede sastavni su dio preispitivanja materijalnosti tijela, njegove reprezentacije i društvenog posrtanja na neravnom terenu invaliditeta. Implicirani korak u smjeru problematiziranja odnosa invaliditeta i politike postaje osnovni poticaj za kulturalnu i društvenu promjenu - bez obzira odvija li se ta promjena na pozornici, u galeriji, kinu ili na ulicama.