O iluzijama o odnosu žene i invalidaAndrej J. Jug (SI)

“Predbacuju nam neposrednost. Kažu da smo previše iskreni. Smeta im kad im dajemo komplimente.” Andrej J. Jug ne skriva nezadovoljstvo društvom koje se prema njemu, kao osobi i seksualnom biću, odnosi “s predrasudama i neprijateljski, pokroviteljski i sa žaljenjem, ignorantski i ravnodušno”. Ipak, ustrajan je u postavljanju upravo onih pitanja koja mnogi smatraju neugodnim, pitanja koja uzrokuju nelagodu i razotkrivaju suzdržanost s kojom se svakodnevno suočava kao osoba s invaliditetom.

Andrej J. Jug (SI)

Imam 30 godina, studiram filozofiju i sociologiju kulture. Usto se bavim i psihoanalizom. Čitam literaturu iz društvenih kao i prirodnih znanosti. Ukratko, sve što me tjera da razmišljam o sebi i položaju u koji me zbog fizičkog hendikepa stavljaju drugi. Pošto mnogo razgovaram s ljudima, imam privilegiju promatrati njihove strahove. Možda najmanje izrazit, ali je zato najdjelotvorniji strah o kojem sam se u Sloveniji jedini usudio progovoriti. Godinama ranije oglasio sam se i rekao: „Dobro, ako me već ne možete voljeti, onda mi barem ponudite kvalitetan seksualni život!“ Tako sam se počeo baviti seksualnošću i hendikepom.
Jednom sam već pozirao gol. Igrao sam i u porno filmu. Nema boljeg dokaza da se i mi hendikepirani želimo seksati. O tome sam predavao psiholozima, psihijatrima, studenticama, ginekolozima i različitim predstavnicima invalidskih organizacija: nitko me nije uzimao za ozbiljno.
U kasnim tinejdžerskim godinama napisao sam knjigu u kojoj sam počeo razmišljati o tijelu. Moje ambicije su skromne: živjeti kvalitetan život u koji će biti uključena i seksualnost