Terminalna plaža je petominutni računalni animirani film u kojemu su umjetnici koristili posebno prilagođenu motion capture tehnologiju za snimanje pokreta osobe koja zamahuje sjekirom i siječe stablo. Ti su pokreti preneseni na industrijsku robotičku ruku zaogrnutu dugom crnom dlakom. Učinak je robot koji jezovito liči na životinjsku, čak i ljudsku figuru, podsjećajući na majmunoliko biće koje sasijeca naizgled zadnje stablo na Zemlji.

U tom futurističkom scenariju s kraja vremena, robot privodi kraju ono što je čovječanstvo davno započelo – kontinuirano uništavanje našeg planeta. U svijetu koji se suočava s kobnim posljedicama klimatskih promjena, dok ljudi s jedne strane žive u strahu, a s druge su prepušteni apatiji, ovaj rad izaziva kompleksne i nove emocionalne reakcije. Radnje gotovo komičnog, agresivnog robota pojačavaju osjećaj opustošenosti koju izaziva krajolik distopijskog svijeta.

Naslov Terminalna plaža odabran je kao referenca na J. G. Ballarda, ali i zbog toga što snažnije evocira i ukazuje na logičan zaključak čina predstavljenog u radu.

Rad je inspiriran reinterpretacijom teksta Theodora Johna Kaczynskog Industrijsko društvo i njegova budućnost, poznatog i pod nazivom Unabomberov manifest. Iako je tekst s pravom vrlo kontroverzan zbog zagovaranja desničarskih i simplističkih stavova, kao i zbog toga što je poslužio kao inspiracija za Kaczynskijeve brojne terorističke činove, on ipak iznosi i prilično nepobitne argumente kojima ukazuje na opasnost koju predstavlja umjetna inteligencija, sugerirajući da je čovječanstvo na putu da postane podređeno vlastitoj kreaciji i svedeno na besmisleno dokoličarenje (odlomci 171-179). Manje znani podatak je da je Kaczynski bio najmlađi ikad izabran docent iz matematike u povijesti Sveučilišta Berkeley, poznat po svojoj atipičnoj analitičkoj inteligenciji.