A Being That You Love istražuje odnos između tijela, emocija i virtualnog prostora kroz interaktivno iskustvo koje koristi tehnologiju biološke i neurološke povratne sprege. Rad povezuje fiziološke procese korisnika—moždanu aktivnost, srčani ritam, elektrodermalnu aktivnost kože i druge biološke signale—s virtualnim okolišem koji se neprestano mijenja kao odgovor na njihovo psihofizičko stanje.

Polazišna točka rada je pitanje: koliko je virtualna stvarnost stvarna za ljudski mozak i tijelo? Iako racionalno razumijemo razliku između fizičkog i simuliranog prostora, naše nesvjesne fiziološke reakcije često pokazuju drugačije. Strah, uzbuđenje, tuga, napetost ili osjećaj prisutnosti mogu se pojaviti neovisno o tome dolazi li podražaj iz materijalnog ili virtualnog svijeta. Rad istražuje upravo taj prostor preklapanja u kojem granica između stvarnog i virtualnog postaje nestabilna.

Virtualni okoliš temelji se na trodimenzionalnom modelu zagrebačkog jezera Jarun rekonstruiranom iz digitalnih kartografskih podataka. Lišen tekstura i svakodnevnih funkcionalnih oznaka, Jarun je transformiran u reflektirajući krajolik koji istodobno djeluje poznato i otuđeno. Za autora on predstavlja prostor osobnih sjećanja, odrastanja, prijateljstava, ljubavi i gubitaka, dok na kolektivnoj razini funkcionira kao mjesto kolektivne memorije grada Zagreba.

Tijekom iskustva korisnik se kreće kroz virtualni prostor dok njegovi biološki podaci izravno oblikuju okoliš. Moždana aktivnost utječe na protok vremena i izmjenu dana i noći, srčani ritam oblikuje pojavu i strukturu oblaka, dok elektrodermalna aktivnost mijenja vremenske uvjete, atmosferu i intenzitet promjena unutar krajolika. Virtualni prostor tako prestaje biti statična reprezentacija svijeta te postaje svojevrsno ogledalo unutarnjih procesa korisnika.

Naslov rada proizlazi iz dvoznačnosti engleske riječi being, koja označava i biće i bivanje. Izraz A Being That You Love može se odnositi na osobu koju volimo, ali i na stanje bivanja koje volimo ili za kojim žalimo nakon njegova nestanka. Upravo je osobno iskustvo gubitka i procesa tugovanja bilo jedno od ishodišta razvoja projekta. Virtualni prostor pritom nije korišten kao mjesto bijega od stvarnosti, već kao prostor susreta sa sjećanjem, odsutnošću i emocionalnom transformacijom.

Za razliku od dominantne primjene biometrijskih tehnologija u područjima nadzora, optimizacije i kontrole, rad fiziološke podatke koristi kao umjetnički medij. Tijelo ovdje ne služi kao objekt mjerenja, nego kao aktivni suautor virtualnog okoliša. Krajolik koji nastaje nije reprezentacija fizičkog svijeta nego privremeni odraz odnosa između tijela, uma, tehnologije i sjećanja.

A Being That You Love promatra virtualnu stvarnost kao emocionalni prostor u kojem unutarnja stanja postaju vidljiva, a granice između zamišljenog, zapamćenog i stvarnog ostaju otvorene.