Prominencija koji se izvija iz Sunca. Bestežinsko ljuljanje dubokog mora. Izvijanje dvostrukog heliksa mikroskopskog svijeta. Uvrnuta gumena traka iz dječje igre koja se iznenada oslobađa. Mercurial okuplja te raznolike fenomene u jedinstvenu gestu. Njegovo kretanje nije ni vibracija ni ponavljanje; prije nego što dotakne formu, ono dotiče tijelo promatrača. Trake se opuste, a zatim iznenada naglo pokrenu; kreću se u jednom smjeru, pa se naglo savijaju u drugome, narušavajući poznati poredak gravitacije i ritam vremena.
Pravi izvor tog kretanja nije motor, nego torzijska energija koja je već pohranjena u svakoj traci. Pogon samo stvara povod; ono što određuje oblik jest odnos između energije kondenzirane unutar materijala i uvjeta njegovog ograničenja – potencijalno polje u kojem sila još nije poprimila vidljiv oblik.
Ono što se ovdje događa nije vizualna metafora – nazivam to radije „materijaforom“ (matterphor): mišljenjem koje se odvija kroz samu materiju. Kada se topološka energija pohranjena unutar sustava oslobodi kroz geometrijski prijelaz pri kritičnom pragu, nastaje luk – a isti se događaj ponavlja na svim razinama, od kozmičke do stanične i one prizvane sjećanjem. Preduvijanje zauzima mjesto pohranjenog naprezanja; prijelaz između torzije i savijanja predstavlja rekonfiguraciju; isprepletena traka postaje uzlazni luk. A to uvijanje uvodi nas u posve nepredvidiv, nelinearan svijet – u kojem se čini da materija u svakom kritičnom trenutku sama bira oblik koji nitko ne može unaprijed predvidjeti.
Ono što dopire do promatrača nije vidljivo kretanje kao takvo, već kretanje praćeno tjelesnim predosjećajem. Napetost uvijene trake percipira se kao da je riječ o vlastitim mišićima i tetivama, brišući granicu između stroja i organizma. Iz sudara bezbrojnih valovitih traka nastaju zrnasti zvukovi i krhotine reflektirane svjetlosti – umjetna priroda, sastavljena od strojeva, a ponašanjem ipak nalik živom polju. U toj uznemirujućoj atmosferi mijenja se i samo vrijeme – više se ne mjeri sekundama, nego se sastoji od napetosti, oslobađanja i odjeka, koji svaki put nastaju kao događaj.
