Stone for Decoding #01 reinterpretira suseok (壽石, korejsko kamenje za učenjake) u kontekstu digitalnog doba. U istočnoj Aziji suseok su povijesno funkcionirali kao predmeti kontemplacije, cijenjeni zbog tragova vremena i slučajnosti koje je u njih upisala priroda. Rad propituje kakav bi oblik ta tradicija mogla poprimiti u suvremenim uvjetima, u vremenu kada digitalni mediji mijenjaju način na koji doživljavamo svijet.
Umjetnik putuje Korejom u potrazi za kamenjem koje nosi određeni sang (相) – oblike i pojavnosti koje potiču pareidolijsku percepciju, odnosno sposobnost da u slučajnim oblicima kamena prepoznamo krajolike ili živa bića. Umjesto da fizički sakuplja to kamenje, umjetnik bilježi njegove oblike i površine u obliku podataka dobivenih 3D skeniranjem, zajedno sa zvukovima vode i vjetra snimljenim na izvornim lokacijama. Kamen se tako ne shvaća kao samostalan predmet, već kao nešto oblikovano i preobraženo svojim okolišem.
Jednom pretvoren u podatke, kamen se oslobađa svoje izvorne veličine i težine. Dijelovi različitog kamenja se odabiru, povećavaju ili smanjuju te ponovno spajaju, čime se briše hijerarhija između velike stijene i sitnog oblutka. Pomoću 3D ispisa pijeskom ovaj se kompozit u jednom danu materijalizira kao „treći kamen“. Geološko vrijeme sažima se u jedan dan, čime se postavlja pitanje može li ovaj novi kamen i dalje služiti kao sredstvo kontemplacije.
„Treći kamen“ ne završava svojim otisnutim oblikom. Njegova fizička struktura, zvukovi prikupljeni na izvornom nalazištu, suptilne promjene u izložbenom prostoru te kretanje i prisutnost posjetitelja u stvarnom se vremenu međusobno isprepliću. Iz te neprekidne interakcije nastaje aktivni suseok – kamen koji nije samo predmet promatranja, već se mijenja zajedno sa svojim okruženjem. Posjetitelj postaje dio tog procesa, promišljajući zajedno sa suseokom, umjesto da ga samo promatra.
Dovodeći prirodno i umjetno, materiju i podatke, prošlost i sadašnjost, mirovanje i promjenu u međusobni odnos, Stone for Decoding #01 istražuje kako suvremena tehnologija ne služi samo kao zamjena za objekte prošlosti, već mijenja načine na koje objekte opažamo, o njima razmišljamo i kako ih osjetilno doživljavamo, otvarajući pritom nove načine osjetilnog iskustva.
