Distributed Web of Care kontinuirani je umjetnički i istraživački projekt Taeyoona Choija koji istražuje kako bi se internet mogao zamišljati i graditi kroz prakse brige, pristupačnosti, međuovisnosti i kolektivne odgovornosti. Umjesto da web shvaća jednostavno kao tehnološku infrastrukturu, Choi mu pristupa kao društvenom i relacijskom prostoru koji oblikuju ljudi, zajednice, vrijednosti i oblici rada koji ga održavaju.
Projekt razmatra alternative centraliziranim digitalnim sustavima i postavlja pitanje kako bi mogao izgledati distribuiraniji i pravedniji internet. Povezujući ideje o decentraliziranim tehnologijama, pristupačnosti, organiziranju zajednica i alternativnim oblicima obrazovanja, Choi propituje dominantne predodžbe o učinkovitosti, razmjeru, neovisnosti i tehnološkom napretku. Briga pritom postaje i praktična metoda i način zamišljanja drukčijih odnosa između tehnologije i zajednica koje se njome koriste i održavaju je. Choi pita: „Internet je najveće računalo ikada izgrađeno. To je globalni sustav međusobno povezanih računalnih mreža. Sve je veća zabrinutost zbog centralizacije interneta, cenzure, nadzora i nedostatka privatnosti. Možemo li stvoriti distribuiranu budućnost izgrađenu na povjerenju i brizi, u kojoj se raznolike zajednice stavljaju u prvi plan i pruža im se podrška?“
Choi ove ideje prevodi u vizualni i poetski jezik kroz slike, crteže, dijagrame i druge forme. Mreže, međusobno povezane strukture i organske forme evociraju sustave koji nisu fiksni ni hijerarhijski, već ovise o odnosima između brojnih sudionika. U konačnici, Distributed Web of Care nas poziva da tehnologiju promatramo kao prostor kolektivne imaginacije, prostor koji omogućuje pristupačnije, uzajamnije i brižnije načine komunikacije, učenja i suživota.
We Tricked Rocks to Think serija je od šest ilustracija koja istražuje granice računalnog izračuna. U sklopu izložbe Device_art festivala bit će predstavljena jedna od ilustracija iz ove serije.
Interes Taeyoona Choija za pitanje o mogućnosti pisanja poezije putem računalnog programiranja potaknulo ga je na istraživanje logičkih sklopova i fizike. Počeo je postavljati filozofska i ontološka pitanja o tome što je izračunljivo, a što nije. Sve može postati sredstvo računanja, primjećuje, ali nije svaki problem moguće izračunati — aksiomatski sustav, primjerice, ne može dokazati vlastitu konzistentnost. Privlače ga upravo takve granice računalnog izračuna te naslućuje da se unutar tih granica nalazi ono što su još uvijek sposobni činiti samo ljudi.
