"Nisam verovao da se ljudska srca mogu otkrivati kao zaleđene reke, ali ipak sam se upitao: Šta će se desiti kad se na rekama led otopi? Hoće li svi videti šta voda nosi - Hoće li okretati glave, prekriti dlanovima lice - Hoće li govoriti: Ništa nisam video - Ništa nisam čuo - Ništa ne znam - Ništa se nije dogodilo."
Đorđe Lebović, iz Semper idem

Progon kao oblik ljudskog ponašanja star je koliko i čovjek sam. Često su pojedinci zbog svoje različitosti prozivani i izvrgavani ruglu od strane društva, uglavnom nepravedno, bez konkretnih argumenata ili dokaza, bez značajnog razloga. Potreba za optuživanjem i pronalaženjem krivca za stanje u društvu i danas je izrazito aktivan mehanizam.

Osnovni koncept rada je ukazati na aktualnost ovakvog ponašanja, prisutnog i u danima u kojima živimo. Cilj je da se putem interaktivnih instalacija otkriju simboličke sfere nasilja i destrukcije, koje se zasnivaju na depersonalizaciji žrtve.

Instalacija I predstavlja jednu od najpoznatijih sprava za mučenje u povijesti. Služila je za mučenje okrivljene osobe i iznuđivanje njezina priznanja „krivice”. Posjetitelj je pozvan da na nju sjedne. Period bolnog sjedenja i promatranja teksta na videu podsjeća i prisiljava aktera da postane svjestan okolnosti koje ga okružuju i identificira se s osuđenom osobom. Nakon ovog iskustva trebalo bi se suočiti s posljedicama tuđeg, a možda i vlastitog (ne)djelovanja.

Instalacija II koristila se kao oblik srednjovjekovne kaznene mjere. Osuđeni je bio prisiljen nositi „masku sramote“ danju i noću, dok je jeo i spavao, bez mogućnosti da je skine – sve dok kazna ne istekne. Svim prolaznicima bilo je dozvoljeno da osobu vrijeđaju i tuku dok nosi ovo obilježje. Stavljajući masku na lice, posjetitelj bi trebao osjetiti empatiju prema osuđeniku, jer ona se rađa u trenutku suočavanja s vlastitim grotesknim i izobličenim odrazom u ogledalu. Time se otvara pitanje kazne kao čina koji nije uvijek razmjeran zločinu, ako je zločin uopće i postojao. Je li nepoštivanje ljudskog bića i degradiranje njegove pojave način da se postigne pravda?

* Obje instalacije su dio projekta Veštice – istorija proganjanja Gordane Lebović i Vedrana Vučića. Iz ovog projekta nastala je istoimena izložba, održana u Kulturnom centru Beograda.