Zakonom o seksualnoj solidarnosti želi se prebaciti fokus s vladajućih ideologija koje reguliraju zakone na onaj element koji ih stvara – na kolektivno nesvjesno i njegovo neograničeno carstvo ludila. Idejna razina ovog rada je sagledavanje zakonodavnog sustava kao jednog od proizvoda neuravnotežene ljudske psihe, dovedenog do apsurda; ideja se uobličuje u samom tekstu Zakona, koji postaje materijalna manifestacija kolektivnog mehanizma potiskivanja te ujedno i negativna transformacija početno pozitivne ideologije. Ogrnut humanističkim idealima, Zakon nas navodi na uvjerenje da se radi o našem oslobođenju, no treba imati na umu kako „da“ seksu ne znači i „ne“ moći, nego se njime povećava djelovanje i proizvodnja kontrole.