Krletka pištolj je rad meta no-forme, iščinjen idejom no-svijesti, neuma (auma), nastao sintezom svjetova ne-umnih formi u hologramu Apsoluta, svjedoči ideju arheologije krvi (DNK), kromosomne brojevne mreže – ideja oktava, vodene note, voda koja pamti aksionom vodika i alveola. Narativna priroda objekta svjedoči ideju orgona tj. seksualne, životne kozmičke energije, te ideju ljubavi. Ratovi su uvjetovani kozmogonjiskim procesima, općim i kozmičkim zakonima, zakon tri sile, tri osovine. Zakon Trojstva, zakon volje Apsoluta. Jedni spavači ubijaju druge spavače i to je produkt mehaničnosti. Čovjek je mehaničko biće jer ne posjeduje ideju slobodne volje. Krletka simbolizira kazamat, vojarnu, zatvor, parlament, muzej. Pištolj simbolizira let mrtve ptice, s pripadajućom kutijom (music box) iz koje se reproduciraju zvukovi poja ptica pjevalica. Rad je arhetipan, korespondira s idejom paralelnih svjetova. Dobivena objektivizirana slika predodžbe u svijesti, spada u ideju objektivizacije, a ne u materijalizaciju. Sam pištolj je iskaz tijela seksa, a tijelo seksa je tijelo svijesti i ljubavi.
Ljubav i zločin i kazna su ideja koja korespondira s tanatosom i erosom, genotipom i fenotipom.
Vladimir Dodig Trokut (HR)
Vladimir Dodig Trokut je ugledni hrvatski i svjetski likovni umjetnik, šaman, sakupljač umjetnina, donator, publicist. Uspostavio je tezu „Stvarno i nestvarno u umjetnosti" (orfeizam i artizam), tvorac je mnogobrojnih muzejskih projekata i proizvodnih poligona – tvornica, osnivač je prvog svjetskog Anti-muzeja. Do sada je sačinio više od 700 problemskih izložbi, akcija, performanasa, body arta, instalacija, wundercammera, living teatra, monodrama, kazališnih predstava. Zastupljen je u više enciklopedija i leksikona, kao i u svjetskim pojmovnicima. Među svjetski poznatim i priznatim umjetnicima družio se i s Josephom Beuysom, Johnom Cageom i drugima. Lider je i osnivač više formalnih i neformalnih grupa: Frakcije grupe Crveni Peristil, 3i, Grupa 30, Manifest 72, Grupa Atributivna participacija (suosnivači su Darko Schneider i Harald Szeemann).
Od 1968. godine kreće iz šamanizma u umjetnost, a iz umjetnosti u anti-muzeologiju. Deklarira se orfeistom i započinje se baviti s objektivnom umjetnošću (stvarna umjetnost). Začetnik je varijante konceptualne i post-konceptualne no-umjetnosti i tvorac je nekoliko novih muzeoloških i umjetničkih praksi u svjetskim razmjerima, kao i nazivlja u novoj umjetničkoj praksi i muzeologiji – Anti-muzej, Black-it-art, Black out-art, Black no-art, industrijska arheologija i arheologija krvi.
Darko Schneider
anti-muzej.com
