Gradim strojeve i robote kojima može upravljati moja publika. Moja umjetnost je mješavina tehnologije, skulpture, računala, znanosti, bio-feedbacka, pronalazaštva, straha, igre, interakcije s publikom i pripovijedanja.
Glavni suradnici su posjetitelji. Ljude koji upravljaju mojom umjetnošću ne pokušavam izvrgnuti poniženju, već im omogućiti djelovanje tako da im predam u ruke strojeve i tehnologiju. Ispitujem do koje je mjere osoba spremna podleći vanjskoj prinudi i koliko može dopustiti da stroj zadre u tijelo. Zanimaju me hibridni sustavi čovjeka i stroja, vantjelesna iskustva podijeljenog tijela, iskustva fantomskih udova, zamućivanje granice između čovjeka i stroja te prostetičko nadopunjavanje tijela.
Eksperimentirao sam s biomorfnim ulaznim podacima kao impulsima u svojoj umjetnosti: EKG, približavanje, praćenje stresa u glasu, dodir i zvuk. Na taj način ljudi pokreću strojeve, a povratnom spregom pak strojevi pokreću ljude. Nedavno se pokazalo da nam bio-feedback, biološka povratna sprega, omogućuje ono & scaron;to se donedavno činilo nemogućim stupnjem kontrole nad raznoraznim fiziološkim događanjima.
Dobrovoljce mogu učiniti ‘zvijezdama’ tako da ih stavim u središte pozornosti. Otkriveno je da riskiranje dovodi do ovisnosti, tako da eksperimentiram s ponašanjima koja uzrokuju ovisnost. Osjećaj predstojeće tragedije pojam je koji je Hemingway upotrijebio da opiše borbe s bikovima, i to je jedna od stvari koja uvlači publiku. Prilikom izvedbi uživo nikada ja nisam taj koji upravlja strojevima. Jedino što me zanima je da publici pružim stvarno životno iskustvo, a ne pasivno – nema tu ničega virtualnoga.
Chomsky smatra da živimo u kulturi straha, a ja koristim strah kao medij – radi potvrđivanja dobrovoljčeve egzistencije, radi oduševljenja tehnologijom namjesto straha pred njom, da bih pokazao da ima i nečega osim tog straha, da bih iskušao i ponudio alternativu toj urođenoj potrebi da se ide u rat. Postoji sekta u budizmu koja se koristi šokom i nasiljem da bi postigla prosvjetljenje (biti Buda usred oluje). Joseph Campbell je smatrao da nas sudjelovanje u ritualu može dovesti u izravno iskustvo mitske realnosti. Korijeni kazališta leže u javnom spektaklu i religijskom ritualu, a mene zanima stvarati strojeve koji imaju terapeutsko djelovanje i koji funkcioniraju kao oblik igre. Moje djelo pokušava dovesti u pitanje primjene tehnologije i granice između publike i izvođača. Strojevi i njihova interakcija s publikom preokreću tehnologiju u vlastitu antitezu – više nije svrha strojeva da zamjenjuju ljude ili da čine stvari koje ljudi ne mogu, već strojevi pomažu pri onome što ljudi mogu: osjećati.
Čujem i zaboravljam. Vidim i vjerujem. Činim i razumijem.
Konfucije Serberus
Stavljam laptop u krilo dobrovoljaca i oni upravljaju sekvencama koje pokreću pse. Pritiskom tipke kontroliraju otvaranje i zatvaranje usta, bljuvanje vatre, kretnje vratom i psećim tijelom, to je divlja vožnja... čitava ta stvar mahnita na sve strane, no dobrovoljac ju može ugasiti kad god zaželi.
Mehanički cvijet
Dobrovoljci govore u mikrofon, a njihov glas pokreće otvaranje i zatvaranje pneumatskog cvijeta ovisno o emocijama u glasu.
Simulator leta
Dobrovoljac leži u simulatoru i kontrolira ga s 2 joystickanavodeći ga da se naginje lijevo/desno, naprijed/nazad i da iznad puca mlazove vatre ili vjetra. Simulator leta je napravljen nakon 11. rujna i učinilo mi se da bismo trebali eksperimentirati s tim novim medijem oko kojeg su svi bili toliko uzbuđeni i s kojim su se svi toliko zabavljali, a inspiriran je simulatorima rodea.
Grleni pjevači
Četiri velike cijevi kroz koje prolazi mlaz propana i koje su svaka pojedinačno posebno ugođene, stvaraju brujeći ton koji publika može mijenjati.
Plameni obruč
Četiri propanska topa koja sukću plamene kugle posvuda oko dobrovoljca. Topove pokreće laptop putem osmorelejnog kotrolera. Sekvence su unaprijed programirane i dizajnirane da budu ritmične, kao da se radi o ritam mašini. Brzina ritma je odabrana tako da bi se utjecalo na brzinu rada srca publike i sudionika, pa čak i kontroliralo rad srca. Na početku je sporo, ali tijekom performansa je sve brže. Osjećaj je kao da se nalazite unutar plamteće ritam mašine.
Majmun na tvojim leđima
Dobrovoljac nosi ruksak koji na sebi ima robota. U i na rukavicama koje nosi nalazi se šest senzora za gibanje zglobova i EKG (koji prati udarce srca). Kada manipulirate rukavicama i krećete se s ruksakom na leđima, robot na ruksaku uzvraća. EKG senzor unutar rukavica registrira signale vašeg srca uključujući i isključujući rep i leđa majmuna na ruksaku. Dva senzora nagiba aktiviraju ruke koje se nalaze pored Vaših ramena. Senzori za gibanje zglobova u rukavicama omogućuju rukama koje imaju zglobove da se dignu, sežu prema unutra i prema van te tako otvaraju i skupljaju ruke
Plameni tuš
Dobrovoljci stoje unutar kaveza koji se okreće i pritom gori, i na taj način u stvari stoje unutar plamenog tornada.
