Watashi-chan je odjevni predmet koji vizualizira zvukove u prostoru. Na odjeću su pričvršćeni baloni koji se napuhuju na pojavu zvuka u prostoru. Čak i ako se zvuk pojavi marginalno, ako ga osoba koja nosi odijelo ne čuje, baloni će se ipak napuhati. Drugim riječima, osoba koja nosi odijelo zvukove prepoznaje vizualno.

"Watashi" je u japanskom jeziku zamjenica prvog lica. Također znači „sebe“. "Chan" se dodaje kao sufiks osobnoj imenici, a koristi se za izražavanje prijateljskih osjećaja prema osobi kojoj se obraća ili na koju se odnosi. Watashi-chan prepoznaje zvukove koje ne osjećate svjesno, koje ne raspoznajete – on Vas informira i tako funkcionira poput dodatnog osjetilnog organa. Nazvala sam ga Watashi-chan, kako bih naglasila upravo tu kvalitetu uređaja da bude drugi 'ja'.

Želim shvatiti protezanje zvukova i šumova oko mene, kao i karakter i vrstu tih zvukova u određenom trenutku. Također, želim vizualizirati te zvukove. Mogu, primjerice, intenzivnije osjetiti zvuk disanja ljudi u prostoru, ritam određenog mjesta, životno okruženje. Želim misliti da je slušanje zvukova jednako slušanju glasa našeg srca. Zvukovi i šumovi su dokaz života. Kada slušam neki zvuk, to je poput hranjenja ili spavanja, bazičnih iskustava koja su važna u svakodnevnom životu.