Sanja Iveković rođena je 1949. u Zagrebu, gdje živi i radi. Studirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1968. do 1971., a počeci su joj vezani za Novu umjetničku praksu tijekom sedamdesetih godina kada je generacija jugoslavenskih umjetnika propitivala ulogu umjetnosti u društvu i težila demokratizaciji umjetničke domene. Udaljili su se od galerija i preselili na ulice, gdje su organizirali performanse i koristili jeftine, pristupačne materijale. Iveković djeluje iz osobne perspektive i društvenog položaja žene, promišlja utjecaj masovnih medija, kao i politike moći u kontekstu socijalističkih i postsocijalističkih društava. Samostalne izložbe: Neposlušni/e, Galerija SC, Zagreb, Hrvatska, 2012.; Visages du Langage, MAC/VAL, Francuska, 2012.; Waiting for the Revolution, Mudam Luksemburg, 2012.; Sweet Violence, MoMA, New York, 2011.; Urgent Matters, BAK Utrecht i Van Abbemuseum, Eindhoven, 2009.; General Alert, Kölnischer Kunstverein, Köln, 2007. Grupne izložbe: A Bigger Splash: Painting after Performance, Tate Modern, 2012.; Promises of the Past, Centre Pompidou, Pariz, 2012.; Gender Check: Femininity and Masculinity in the Art of Eastern Europe, Zacheta National Gallery of Art, Varšava, 2010.; After the Wall: Art in Post-Communist, Ludwig Museum, Budimpešta, 2000.; te nekoliko izložbi u Zakladi Generali u Beču od 2000. do 2005. godine. Iveković je sudjelovala na Bijenalu u Gwangjuu 2010., na dOCUMENTI (13), (12), (11) i (8), 2012., 2007., 2002. i 1987., kao i na Bijenalu u Istanbulu 2009. i 2007. Osvojila je mnoge nagrade na filmskim i video festivalima, uključujući festivale u Locarnu i Montrealu. Omogućila je i osnovala niz političkih inicijativa, poput Ženskog umjetničkog centra Elektra i Centar za ženske studije u Zagrebu.