Prvi ultra-eksperimentalni radovi nastali su još u djetinjstvu. Primjerice plastične kante za boju [npr. polikolor] različitih zapremina davale su sasvim zadovoljavajuće rezultate. Neponovljive bas linije i brumovi nastajali su čačkanjem po elektronici pretpojačala. Za dubbing, two-tap delay, pitch shifting i još po koji čudan, neimenovani, efekt bila su zadužena dva modificirana walkman-a s pitch kontrolama i kasetofon kao master uređaj. Za sve što sam u to vrijeme naučio o audio tehnici, snimanju i elektronici najzaslužniji su magazin SAM svoj majstor i moj stari. Pošto starci nisu imali par stotina tisuća maraka viška da mi kupe studio, morao sam se zadovoljiti idejom DJ-iranja...

S obzirom da sam bio klinac, jedino rješenje za moja DJ iživljavanje bilo je da napravim vlastitu piratsku radio stanicu. Muzikom se nastavljam baviti, ovaj put malo ozbiljnije, od nabavke prvog računala koje mi je glavni ‘muzički instrument’. Sklonost ka recikliranju zvuka, koja vuče krojene iz djetinjstva, osjeti se i u muzici koju danas radim, pa se pored scratcha i retro zvuka povijesnih TR ritam mašina mogu čuti i razni drugi reciklirani zvukovi koji nisu proizvod muzičkog instrumenta. To je jedna od stvari koja moju muziku udaljava od definicije sintetička. Trudim se da što je više moguće sempliram žive instrumente.