Rođen sam u prošlom mileniju, davne 1957., u malom gradu podno Medvednice koji je danas prerastao u metropolu. Svoj prvi model željeznice, koji sam dobio za šesti rođendan, rastavio sam da vidim kako to radi i to je bilo presudno. Nakon toga sam rastavio još gomilu igračaka, a i skupljih stvari, te od tih dijelova sastavljao “izume”. I tako do današnjih dana (jedino što danas rijetko rastavim nešto što funkcionira!). Upravo zbog tih ideja i moje tvrdnje “da ništa osim teleportacije danas nije neizvedivo, samo je pitanje koliko je netko za realizaciju ideje spreman uložiti novaca”, često surađujem s mnogim umjetnicima i institucijama kako bih riješio naizgled nerješive probleme. Osim što sam do sada “riješio” nekoliko velikih, a i ponešto manjih izložbi u Zagrebu i inozemstvu (Zdravo budi!, Here Tomorrow, Biennale u Sao Paulu, Biennale u Veneciji, Biennale arhitekture u Veneciji....), godinama sam u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski bio “tonmajstor”, radio projekte multimedijalnih prostora, da bih na kraju završio na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na Odsjeku za animirani film i nove medije. U slobodno vrijeme eksperimentiram s kinetičkom umjetnošću, ponekad čak dobijem i neku nagradu, a neki od posljednjih eksperimenata su bili izloženi proteklih godina na Trijenalu hrvatskog kiparstva, Hrvatskom trijenalu crteža, Device_artu, THTnagrada@msu.hr...