Nina Garcia živi i radi u Parizu. Od 2015. godine istražuje i stvara na električnoj gitari, negdje između improvizirane glazbe i noisea. Njezina oprema je minimalna: gitara, pedala i pojačalo, pomoću kojih oblikuje zvuk i zaranja u kaos, kako bi iz njega izvukla neslućene zvučne mogućnosti. Njezini koncerti uvode publiku u imerzivni zvučni prostor u kojem se snaga i krhkost isprepliću s izražajnom intenzivnošću, čime je u samo nekoliko godina privukla pozornost međunarodne glazbene zajednice. Garcia nastupa i s Arnaudom Rivièreom u sastavu Autoreverse, u duu s danskom trombonisticom Marijom Bertel, s udaraljkašicom Camille Émaille te u rock bendu Mamiedaragon. Od 2019. članica je improvizacijskog ansambla Le Un. Nastupala je i sa Sophie Agnel, Méryll Ampe, Stephenom O’Malleyjem, Leïlom Bordreuil, Antoineom Chessexom i Fredom Frithom. Tijekom 2020. i 2021. boravila je na umjetničkoj rezidenciji u GRM-u, gdje je radila na djelu naručenom za festival Présences Électronique. Autorica je djela "De haut en bas, de bas en haut et latéralement" (2023.) za tijelo, zvuk i skulpturu, u suradnji s Annom Gaïotti, Jennifer Caubet, Romainom Simonom, Christopheom Cardoenом i Étienneom Foyerom. Nina Garcia bavi se i pedagoškim radom u području eksperimentalne glazbe, vodi radionice za studente umjetničkih akademija (EsadHar, Le Havre, 2017.) i za djecu (Le DOC, Saint-Germain d’Ectot, 2022.; Muse en Circuit, 2024.). Od 2023. razvija koncertne programe za djecu i obitelji.