Rođen sam u prošlom mileniju, davne 1957., u malom gradu podno Medvednice koji je danas prerastao u metropolu. Svoj prvi model željeznice, koji sam dobio za šesti rođendan, rastavio sam 'da vidim kako to radi' i to je bilo presudno. Nakon toga sam rastavio još gomilu igračaka, a i skupljih stvari, te od tih dijelova sastavljao 'izume'. I tako do današnjih dana (jedino što danas rijetko rastavim nešto što funkcionira!).
Upravo zbog tih ideja i moje tvrdnje "da ništa osim teleportacije danas nije neizvedivo, samo je pitanje koliko je netko za realizaciju ideje spreman uložiti novaca", često surađujem s mnogim umjetnicima i institucijama kako bih riješio naizgled nerješive probleme. Osim što sam do sada 'riješio' nekoliko velikih, a i ponešto manjih izložbi u Zagrebu i inozemstvu (Zdravo budi!, Here Tomorrow, Biennale u Sao Paolu, Biennale u Veneciji, Biennale arhitekture u Veneciji ....), godinama sam u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski bio 'ton-majstor', radio projekte multimedijalnih prostora, da bih na kraju završio na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na Odsjeku za animirani film i nove medije.
U slobodno vrijeme eksperimentiram videom (ponekad čak i dobijem i neku nagradu na festivalima), a posljednji eksperiment je bio interaktivni DVD-video koji u izdanju Školske knjige ove jeseni izlazi kao udžbenik. I naravno, i dalje se igram modelima željeznice! Više ih, u pravilu, ne rastavljam - češće izrađujem nove.